POVIJEST ŠKOLE - HRVATSKA SKOLA

Vai ai contenuti

Menu principale:

POVIJEST ŠKOLE

O NAMA

Kratka povijest Hrvatske nastave u Rimu

Hrvatska nastava u Rimu započela je sa svojim djelovanjem 1998. godine, i to kao prva hrvatska nastava na području Republike Italije. Hrvatsko-talijanska udruga s Lukom Krilićem na čelu pokrenula je inicijativu za osnivanje nastave hrvatskoga jezika i kulture te je svoj prijedlog iznijela Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Rimu, koje je o potrebi pokretanja hrvatske nastave za djecu hrvatskih građana u Rimu izvijestila tadašnje Ministarstvo prosvjete i športa Republike Hrvatske. Unatoč nedostatku financijskih sredstava, nastava se zahvaljujući pomoći hrvatskih udruga i institucija uspjela održati. Tako su prostore za održavanje nastave tijekom čitavog niza godina velikodušno ustupali: Papinski hrvatski zavod svetoga Jeronima, Dom hrvatskih hodočasnika ,,Bl. Ivan Mertz“, Benediktinski ženski samostan sv. Cecilije na Trastevereu te Osnovna škola „San Vicenzo“, koju vode sestre milosrdice sv. Vinka Paulskoga, a nastava se donedavno odvijala i u prostorijama Župnoga centra „Santa Paola Frassinetti” u Trigoriji. Svakako treba istaknuti dugogodišnju potporu Hrvatsko-talijanske udruge u Rimu i Veleposlanstva Republike Hrvatske u Rimu, ali i podršku matične institucije – Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Nastavu su dosada vodile četiri učiteljice: Zdravka Krpina, Marina Žuti, Ljiljana Došen i Renata Grgurević, a u rujnu 2013. stigla je peta učiteljica, Ivana Nosić. Tijekom proteklih petnaest godina na nastavu se upisao 141 učenik. Brojne su prednosti pohađanja hrvatske nastave. U školi djeca uče hrvatski jezik, stječu znanja o hrvatskoj povijesti te prirodnoj i kulturnoj baštini, sudjeluju u brojnim projektima i izvannastavnim aktivnostima, druže se s ostalom djecom hrvatskoga podrijetla te na taj način oblikuju i njeguju svoj hrvatski identitet. Svemu tome treba pridodati činjenicu da učenici koji su pohađali hrvatsku nastavu u inozemstvu pri povratku u domovinu ne trebaju polagati razlikovne ispite te da im poznavanje još jednoga jezika (u ovome slučaju hrvatskoga) u Italiji donosi dodatne bodove pri upisu u školu, zapošljavanju i sl. Danas hrvatsku nastavu na dvama nastavnim mjestima u Rimu (Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima i Osnovna škola „San Vicenzo“) pohađa 40 učenika, što je dvostruko više nego početne 1998. godine, kada je na nastavu upisano 19 učenika. Očito je da iz godine u godinu interes polaznika raste, što je dobar pokazatelj visoke svijesti hrvatskih roditelja u Rimu o važnosti učenja hrvatskoga jezika i oblikovanja osobnoga odnosa prema tom jeziku i cijeloj baštini koja je njime napisana. Učenje vlastitoga jezika i kulture jedna je od osnovnih pretpostavki boljega razumijevanja i poštivanja drugih kultura i različitih društvenih skupina, ali i osvješćivanja vlastitoga načina života i identiteta u suvremenome društvenom kontekstu, stoga se nadamo da će se ovaj pozitivni trend nastaviti te da ćemo se sljedeće godine moći pohvaliti još većim brojem učenika.

Ivana Nosić





 
Torna ai contenuti | Torna al menu