2015 - HRVATSKA SKOLA

SRETAN BOŽIĆ SVAKOME
Snijeg svud pada
Zvona zvone
Srca mlada vesele se
To je vrijeme ljubavi i mira
Sretan Božić svakome

Sretan Božić svakome (x4)

Snijeg svud pada
Zvona zvone
Srca mlada vesele se
To je vrijeme ljubavi i mira
Sretan Božić svakome

Sretan Božić svakome (x4)

Usta se smiju
U Beču i Riu
Svi grijesi praštaju
Pas će mačku poklonit' značku
Skupa će poć' u zvjezdanu noć

Sretan Božić svakome (x4)

Vojnik će vojniku pružiti ruku
Kinez će Eskimu
Preko cijele zemlje poslat' čestitku veliku

Sretan Božić svakome (x4)

Ponoć je blizu
Darovi stižu
Cijelo društvo opet je tu
Kad bi barem Božić bio
Svaku baš svaku subotu

Sretan Božić svakome (x6)

Dobar glas daleko se čuje

…itekako daleko. Glas o nama prenijela je u listopadu Matica iseljenika diljem svijeta na svojoj mrežnoj stranici
Hvala im na tome

http://www.matis.hr/index.php/hr/aktivnosti/dogadanja/6405-hrvatska-dopunska-nastava-u-rimu

Školsku godinu 2015./2016. započinje u listopadu s dvjema novinama – selidbom nastave u novi prostor i dolaskom nove, šeste u nizu profesorice. Upisano je četrdesetak učenika u dobi od šest do osamnaest godina

Hrvatska dopunska nastava hrvatskoga jezika i kulture, koju organizira i financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske diljem svijeta, u Italiji se održava u Rimu, Trstu i u trima mjestima u regiji Molise – Kruču, Štifiliću i Mundimitru. Nastavu izvode tri profesorice koje svoje učenike poučavaju sadržajima hrvatskoga jezika i književnosti, geografskim i prirodnim obilježjima Republike Hrvatske, najznačajnijim događajima iz hrvatske povijesti i kulturno-umjetničkoj baštini naše domovine.
Hrvatska nastava u Rimu pokrenuta je 1998. godine i nastavu je do danas pohađalo oko 150 učenika. Školsku godinu 2015./2016. započinjemo u listopadu s dvjema novinama – selidbom nastave u novi prostor i dolaskom nove, šeste u nizu profesorice. Upisano je četrdesetak učenika u dobi od šest do osamnaest godina.


Specifičnost nastave su heterogene grupe te integrirana, kolerativna i projektna nastava. Učenici će tijekom školske godine osim usvajanja nastavnih sadržaja, imati priliku dopisivati se s učenicima iz Hrvatske, družiti se na terenskim nastavama, sudjelovati na filmskim i književnim večerima, likovnim i književnim natjecanjima, humanitarnim akcijama, sajmovima, priredbama te projektima. Planiramo pobratimljenje s rumunjskom dopunskom nastavom i nastavak prijateljstva s ukrajinskom, poljskom, talijanskom školom „Maria Immacolata“ i multietničkim zborom“ Coro Se..sta voce”. Na kraju školske godine s ponosom ćemo objaviti deseti broj našeg učeničkog lista „Hrvatsko srce“.
Hrabro se suočavamo s novim izazovima i radujemo se novim aktivnostima, poznanstvima i druženjima koja osnažuju našu pripadnost dvjema kulturama, hrvatskoj i talijanskoj, pridonose boljem razumijevanju i poštovanju drugih kultura i osvješćivanju vlastita identiteta u suvremenom svijetu.

Tekst: Tina Fabijančić

Piši, piši mi…

 Prijatelja nikada dosta. Uzeli smo kemijske u ruke, napisali smo nekoliko redaka novim prijateljima u Hrvatskoj. Neki su se jako radovali dopisivanju jer to čine prvi put i s nestrpljenjem očekuju odgovore. Nije bilo lako paziti na pisanje datuma, uvodnih i završnih pozdrava, pitanja, a kamoli sjetiti se svih podataka pošiljatelja i primatelja koje treba navesti na koverti. Ipak, sve smo ponovili i uspjeli smo! Srećom da postoji elektronička pošta koja pisanje i slanje pisama čini jednostavnijim! Prva su pisma odaslana Teslićima, učenicima Osnovne škole „Nikola Tesla“ iz Rijeke i povezuju dvadesetak učenika koji će jedni drugima tijekom školske godine pomagati svladavati hrvatski i talijanski jezik, proširiti spoznaje o dvjema kulturama, učvrstiti te veze i ispričati razne osobne priče.

Bal, Balthazar, Bal, Balthazar, Bal, Balthazar, Balthazaaaaaar

 

Što?
Filmska večer posvećena profesoru Balthazaru, neizostavnom dijelu hrvatske dječje kulture uz koje su odrastale generacije. Prikazivanju crtanih filmova prethodit će kratko uvodno predavanja, a večer ćemo zaokružiti radionicom.
Tko?
Svi! Na filmsku su večer pozvani svi učenici i zainteresirani roditelji.
Kokice, grickalice i sokovi također su dobrodošli.

Gdje?
Mala kongresna dvorana Hotela Colosseum, Via Sforza 10.

Kada?
Subota, 28. studenoga 2015. u 16 sati.
Predviđeno vrijeme trajanja je do 18 ili 18.30 sati

U suradnji s gospodinom Predragom Radanovićem i DVD labom! http://www.dvdlab.it/, talijanskom firmom čiji je vlasnik obitelj Radanović, koja je restaurirala ovu najpopularniju hrvatsku animiranu seriju.

DANI KRUHA

Dan kruha i plodova zemlje potaknuo je pekarsko umijeće svih učenika. Zaključili smo da su rimske i hrvatske pekare jako različite, rimske mame šarenim kolačima, ali u njima nema slanaca, bureka, krafni, štrudli, piroški i drugih slasnih proizvoda kojima se sladimo za ljetnih dana.  To nas je potaklo da zasučemo rukave. Iz naše su pekare „zamirisali“ pereci, slanci, pletenice, kiflice, pogače, baškoti… Mmmmm još kada bismo ih mogli jesti!

Tijekom listopada smo razmišljali o Hrvatskoj, razgovarali o jesenskim darovima prirode te smo obilježili Dan kruha i plodova zemlje.
Većina učenika Hrvatske dopunske nastave u školske se klupe vrati nakon praznika provedenih u Hrvatskoj. Svima nam je zajednička ista misao – more! Evo čega se još neki od nas sjete kada pomisle na Hrvatsku.

More, sloboda, priroda, prijatelji, životinje, ljepota, zabava, jelo, kako je lijep  život u ljeto, život ispod mora…
Nina Alvir, 7.r

More, prijatelji, rođaci, priroda, smijeh, zabava, izlasci, pijesak, zvijezde, nogomet, pokloni, trčati, čitati, noć, ležati, most, skakati,slanac, koze, treninzi, janjetina, ribarska večer, trka tovara…
Giada de Rossi, 8.r.

More, sloboda, krafne, rođaci, raditi, prijatelji, jesti, kokoš…
Giulia Verdat, 8.r.

More, pas, brod…
Gaia Ricci, 2.r.

Nogomet, more, grad, obitelj, otok, ćevapi, palačinke, kiša, brod, snijeg, Velebit, skakanje u vodu, slanac, ribe, pecanje, plivanje…
Alec Ricci, 4.r.

More, moja kuća, obitelj, moja najbolje prijateljica i susjeda, Ivana, disco, splitska riva, palačinke, ćevapi, veliki dućani, dečki, smokve, Bol na Braču, šminke, rijeka Žrnovica, soparnik…
Lorenza Palladino, 4.r.

Otok, Trogir, Split, brod…
AryanMehrjouei, 6.r.

Nogomet…
Marco Quintieri, 2.r.

More, Pula, plaže, djed, baba, meso, Plitvička jezera, cedevita…
Lucio Mattia Tumino, 6.r.

Ugođaj jeseni s ulica, parkova i drugih predjela unijeli su učenici prve i druge razine, oko 25 pari vrijednih ruku izrađivalo je jesenji plakat; bojili smo lišće, otiskivali ga, lijepili smo sličice jesenjih plodova i pritom pjevali Žutu pjesmu.

U subotu 26. rujna nekolicina je naših učenika i roditelja prisustvovala svečanoj priredbi koju je upriličila ukrajinska škola "Primo campanello" s kojom smo pobratimljeni. U dvosatnom smo programu saznali nešto više o ukrajinskoj kulturi, narodnoj nošnji i njihovoj školi u Rimu. Poslušali smo glazbeni program učenika i pogledali smo video snimljen proljetos u Rimu tijekom Marša mira za Ukrajinu. Neki su se naši učenici prepoznali na snimci! Podsjećamo da je mirni prosvjed organizirala Rumunjska udruga roditelja i Hrvatsko-talijanski mozaik, a podrzali su ga veleposlanstva Ukrajine, Rumunjske i Hrvatske.
Domaćini su nam uručili zahvalnicu za sudjelovanje te su nas iznenadili poklonivši svakom od nas kutijicu punu slasnih, ukrajinskih čokoladica kojima smo na putu do kuće zasladili nepca. Druženje učenika, roditelja i učitelja zabilježili smo zajedničkom fotografijom.

ukrajinska škola "Primo campanello" fotografije

Jeeeee….imamo novu web stranicu Hrvatske nastave u Rimu?!
Posjetite našu novu Web stranicu!

www.hrvatskaskolarim.com

Dragi moji,

dvije godine proletjele su i brže nego što sam mislila, a nakon njih ostalo je pregršt lijepih uspomena i iskustvo koje ću sa sobom nositi čitav život. Moram priznati, u početku je bilo jako teško. Ne samo zbog novoga okruženja i novih ljudi već i zbog činjenice da je hrvatska nastava zbilja specifičan sustav, koji se itekako razlikuje od sustava redovite nastave hrvatskoga jezika u domovini: u mnogočemu je hrvatska nastava u inozemstvu složenija i tek nakon pomnijega promatranja i upoznavanja, rekla bih čak i eksperimentiranja s različitim nastavnim metodama učitelj može reći da je na tragu pravoga recepta za uspjeh. A taj se recept u mojemu slučaju iz dana u dan mijenjao – svaki je učenik sa sobom u učionicu nosio svoje predznanje, sposobnosti i, na kraju krajeva, osobnost. Toliko se različitih profila znalo naći na jednome mjestu u isto vrijeme i, vjerujte mi, ponekad se znalo dogoditi da sam morala odustati od pripremljenoga sata i improvizirati sasvim nove nastavne sadržaje! Rad u nastavi bio je uvijek nepredvidljiv i pun izazova, stoga nimalo neću pogriješiti ako kažem da me obogatio i kao profesionalca i kao osobu. Znate i sami, draga djeco, da ste mi dolazili ponekad i preko volje, pospani i umorni od školskih i izvanškolskih obveza. Ipak, svaki put kada bih vidjela kod vas pobuđeno zanimanje za određenu temu ili riječ na hrvatskome jeziku, potrebu za prepričavanjem dogodovština i uspomena iz domovine nam Hrvatske, uživanje u zajedničkim druženjima i susretima u školskim klupama i izvan njih – moj je, ponekad poljuljani entuzijazam rastao i postajala sam sve svjesnija činjenice da je unatoč svim poteškoćama glavni cilj ostvaren – hrvatska nastava postala je mjestom okupljanja, mjestom koje nam jednom tjedno, usred svakodnevne užurbanosti i stresa daje priliku da čujemo i razmijenimo hrvatsku riječ, da saznamo nešto novo o domovini – da postupno gradimo hrvatski dio svoga identiteta. U posebno lijepim uspomenama ostat će mi druženja izvan školskih klupa: filmske večeri, priredbe, kreativne radionice, izleti, gostovanja i još puno toga. Smatram da su za činjenicu da iz Rima nosim lijepo iskustvo i drage uspomene ponajviše zaslužni roditelji. Bez dobroga odnosa s njima, moj bi posao bio itekako teži i stresniji, stoga, dragi roditelji, velika vam hvala na otvorenosti, susretljivosti, razumijevanju, lijepim riječima, šalama i, iznad svega, prisnosti! Znam da zvuči patetično, ali zbilja ne idealiziram kada kažem da sam toliko divnih ljudi ovdje upoznala! Istina, znali ste me dovesti do ludila desecima upućenih poziva dnevno, ali ste me u isto vrijeme znali razveseliti, nasmijati, podijeliti sa mnom svoj problem ili me utješiti. Iznad svega cijenim činjenicu da ste bili spremni žrtvovati vlastito slobodno vrijeme, vlastito subotnje ili nedjeljno poslijepodne koje vam je itekako bilo potrebno nakon radnoga tjedna provedenoga u grču užurbanoga obavljanja obveza, da biste svoje dijete doveli na hrvatsku nastavu ili na neku od naših izvannastavnih aktivnosti. Nakon dvije godine u Rimu i sama vidim koliko ovaj grad, uza svu ljepotu koju posjeduje, može biti okrutan i nehuman prema pojedincu i obitelji, stoga kapa dolje svima vama! Zahvaljujem i svim institucijama koje već čitav niz godina pružaju podršku hrvatskoj nastavi, omogućujući njezino postojanje. Iznad svega hvala Veleposlanstvu Republike Hrvatske i veleposlaniku Damiru Grubiši, koji su uvijek podržavali sve naše projekte, brinuli o potrebama hrvatske nastave i redovno nas ugošćivali u svojim prostorijama. Hvala našim domaćinima – Papinskome hrvatskome zavodu svetoga Jeronima, rektoru Bogdanu i vicerektoru Đurinu te časnim sestrama milosrdnicama svetoga Vinskoga Paulskoga, sestri Katarini Saganić, sestri Dilecti Api i sestri Candidi,  koji nam čitav niz godina nesebično otvaraju svoja vrata. Hvala Hrvatsko-talijanskoj udruzi u Rimu i predsjedniku Mirku Šikiću. Zahvaljujući suradnji s Udrugom uspjeli smo ostvariti jako puno izvannastavnih projekata. Hvala i novoosnovanoj Društveno-kulturnoj udruzi „Hrvatsko-talijanski mozaik“ s Ivanom Milinom na čelu, koja nas je za kratkoga vremena svoga postojanja već uključila u neke od svojih aktivnosti. Hvala Zrinki Bačić, bez koje bi sve skupa bilo još stoput teže! Osoba je to koja je tijekom proteklih dviju godina uložila u hrvatsku nastavu jako puno truda i vremena i bez čije nesebične pomoći, neumornosti, požrtvovnosti i često čak i inicijative ne bismo realizirali većinu projekata kojima smo se uspjeli otvoriti multikulturalnoj zajednici u kojoj djelujemo i tako na najbolji mogući način promovirati svoju domovinu. Hvala Manueli Puharić i Draganu Alviru, koji su tijekom moga mandata na visini zadatka obavljali dužnost predstavnika roditelja. Nezgodno je i nezahvalno izdvajati pojedince jer ih je jako puno, stoga ću samo reći: hvala svima vama, dragi ljudi i draga djeco, jer ste mi pružili neprocjenjivo iskustvo u životu. Nosit ću sa sobom zajedničke trenutke – vjerujem da će me vaša razdragana lica i topli osmijesi, vaša spremnost na šalu i glupiranje u najtežim i najčudnijim trenutcima često ugrijati i u hladnoj Njemačkoj! Kažu da je domovina ondje gdje su nam dragi ljudi. Ako je tako, ja mogu reći da je ovaj predivni i ludi Rim postao moja druga domovina. S velikom radošću ću ga se sjećati i s još većim zanosom mu se, nadam se, vraćati – nemojte se stoga čuditi ako vam s njemačkoga broja jednoga dana stigne poziv na kavu negdje tamo na Piazzi Barberini...

Vaša učiteljica Ivana

Giro giro tondo

Ni dan nakon završne priredbe naši neumorni učenici i roditelji nisu odmarali, već su se priključili maršu mira protiv rata u Ukrajini, koji su oganizirala tri veleposlanstva u Italiji: rumunjsko, hrvatsko i talijansko te Udruga rumunjskih roditelja u Italiji s Kulturno-društvenom udrugom Hrvatsko-talijanski mozaik. Promicanje mira, dobrih odnosa i prijateljstva među djecom i roditeljima različitih nacija bili su glavni ciljevi ovoga hvalevrijednoga projekta koji je, uz marš mira, uključivao i druženje svih sudionika. Pod otvorenim nebom i okruženi zelenilom, svi su prisutni uz igru, pjesmu, ples, upoznavanje, razgovor i zajednički objed dali pravi primjer definicije mira i prijateljstva. Naši su učenici imali priliku izraziti svoju kreativnost na likovnoj radionici koja je organizirana, ali i izložiti još jednom putujuću izložbu radova Slikamo te, pjesmo, koja je privukla i zainteresirala sve prisutne. Zahvaljujemo svim gore spomenutim organizatorima projekta, a posebno Kulturno-društvenoj udruzi Hrvatsko-talijanski mozaik, koja nas je uključila i pozvala na sudjelovanje u ovome događaju. Velika hvala Udruzi rumunjskih roditelja i njezinu predsjedniku Constantinu Soriciju, koji su nas oduševili svojim gostoprimstvom. Nadamo se da će sličnih inicijativa biti češće – rado ćemo im se odazvati!

Završna priredba

Još je jedna godina proletjela u trenutku. Od šk. god. 2014./2015. oprostili smo se 30. svibnja u Veleposlanstvu RH u Rimu. Program završne priredbe objedinio je više točaka pod naslovom Hrvatski kolaž: naši ljudi i krajevi. Čitanjem poezije, pjesmama i skečevima prošetali smo hrvatskim regijama, spomenuli njihove ljepote i znamenitosti i našalili se na račun stereotipa kojih nikako da se otarasimo. Nakon priredbe uslijedila je svečana dodjela učeničkih knjižica, uz koje su učenici dobili i deveti broj školskoga lista Hrvatsko srce te dvojezični katalog Okusi Hrvatske. Posebno treba istaknuti priznanje za najredovitijega učenika, koje je ove godine dobila naša vrijedna četvrtašica Marta Palladino. Učenici su se posebno obradovali gledanju filma o putovanju u Hrvatsku – bilo je lijepo prisjetiti se zajedničkih trenutaka koje smo u svibnju proveli u domovini. Posebno je dirljiv dio večeri bio oproštaj roditelja i učenika od učiteljice, koja je od roditelja dobila dirljiv i neporocjenjiv poklon: povratnu kartu do Rima za nju i njezinu obitelj. Zajedničku smo večer završili razgovorom, druženjem i igrom.
Zahvaljujemo veleposlaniku Grubiši i veleposlanstvu koje nas je ugostilo i bilo pokrovitelj naše večeri. Uz Veleposlanstvo, koje je pružilo tehničku podršku izdavanju devetoga broja lista Hrvatsko srce, zahvaljujemo i Gradu Zagrebu, koji je financijskom podrškom omogućio tiskanje školskoga lista. Hvala svim našim gostima: vicerektoru Đurinu iz Papinskoga hrvatskoga zavoda sv. Jeronima, predstavnicima naših dviju udruga: Hrvatsko-talijanske udruge u Rimu i Kulturno-društvene udruge Hrvatsko-talijanski mozaik te Costantinu Soriciju i njegovoj supruzi Lauri, predstavnicima Udruge rumunjskih roditelja u Italiji, koji su dolaskom na našu priredbu potvrdili početak prijateljstva, koje bi moglo roditi brojim zanimljivim projektima. Hvala Sari Zuhri Lukanić i Gabrieleu Piraniju, koji su dva dana radili za računalom kako bi navrijeme pripremili zbilja simpatičan videouradak o ekskurziji u Hrvatsku. Hvala svim roditeljima koji su pripremili slastice za zajedničku večeru, a posebno Draganu Alviru, Zrinki Bačić i Anamariji Erlić, koji su pomogli u organizaciji večere i pripremanju terena za priredbu. Družili smo se, radili, putovali, učili i općenito veliki posao svi skupa odradili tijekom ove školske godine, stoga možemo reći ono što svi učenici jedva čekaju: „Neka praznici počnu!“

Izlet u Molize

Svi koji su već posjetili Kruč, Filić i Mundimitar – tri mjesta u kojima već stoljećima žive moliški Hrvati – uvijek su puni pozitivnih dojmova, stoga su svi oni koji Molize još nisu vidjeli, ove godine, točnije 16. svibnja 2015., na putovanje pošli puni velikih očekivanja i nisu se ni najmanje razočarali, štoviše! Zahvaljujući projektu Hrvatsko-moliški okusi, koji je osmislila i realizirala Zrinka Bačić, naš je posjet bio i tematski obojan: vezao se u hrvatsku i hrvatsko-molišku gastronomiju. Avantura je stoga započela u kuhinjama. U restoranu Al Vecchio Tratturo predstavili smo dvojezični katalog Okusi Hrvatske, koji su u sklopu istoimenoga školskoga projekta prošle školske godine izradili učenici treće razine, a koji smo ove godine uspjeli tiskati, na što smo posebno ponosni. U restoranskoj se kuhinji održao zanimljivi kulinarski dvoboj između hrvatsko-rimske i hrvatsko-moliške ekipe. U objema su ekipama sudjelovali kuhari profesionalci (mame i tate, dakako) i amateri, koji su na jelovniku ponudili tipična stara hrvatska i moliška jela. Uz neodoljive mirise i okuse domaće moliške tjestenine, tradicionalnoga kolača, komiške pogače, poderanih gaća, palente sa sipama, komisiji nije bilo nimalo lako donijeti odluku te je rezultat bio tijesan. Domaćini su su odnijeli pobjedu, ali moramo priznati da je sve što je toga i narednoga dana bilo na trpezi, samo još dodatno potvrdilo odluku žirija i činjenicu da je moliška kuhinja izvrsna, a gostoljubivost nemjerljiva. Nakon natjecanja i dodjele nagrada uslijedio je ručak u restoranu te misa u kapelici svete Lucije u Mudimitru, koju je predvodio velečasni Marijan Vukov. U Filiću nas je zamjenik gradonačelnika Nicolino Ferrante dočekao u literarnome cafféu, gdje je, nakon Iserlohna, Zadra i Rima, otvorena izložba likovnih radova učenika hrvatske nastave diljem svijeta na temu Slikamo te, pjesmo. Nedjelja je bila rezervirana za nogomet: sudjelovala su djeca iz hrvatske nastave u Rimu i njihovi očevi te mali i veliki članovi Sportskoga društva Isola croata di Molise. Članovi sportskoga društva i njihove obitelji častili su nas i bogatim ručkom na otvorenome. Okruženi predivnom prirodom i još divnijim ljudima, druženje smo završili uz glazbu i ples. Stekli smo nove prijatelje, upoznali kraj u kojemu se prepliću hrvatski i talijanski elementi tvoreći bogatu i sasvim posebnu kulturu, baš kao što su za nas Hrvate posebni zvuci jezika nanašo, staroga hrvatskomoliškoga jezika, koji se već stoljećima žilavo drži na tim prostorima, svjedočeći o hrvatskome identitetu stanovnika triju hrvatskih sela na zabačenim brdima Molizea. Hvala svima koji su na bilo koji način pridonijeli ovome nezaboravnome iskustvu. Prije svega hvala Zrinki Bačić, začetnici i organizatorici projekta Hrvatsko-moliški okusi, koja je još jednom nesebično žrtvovala svoje vrijeme i zalaganje za hrvatsku nastavu. Hvala Uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, bez čije financijske pomoći realizacija projekta ne bi bila moguća. Hvala Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Talijanskoj Republici te Hrvatsko-talijanskoj udruzi u Rimu na potpori. Hvala našem kuharu Fabriziju Verdatu i kuharicama Ivani Milini, Ani Kovačević, Anđelki Delisimunović i Antoniji Lončar. Hvala Sportskome društvu Isola croata di Molise te predsjedniku Donatu Manueleu, gradonačelnicima triju mjesta, predstavnici hrvatske jezične manjine u Italiji Antonelli D'Antuono, don Marijanu Vukovu, koji je bio naš dobri pratitelj tijekom čitavoga putovanja. Hvala učitelju hrvatske nastave u Molizeu Pasqualinu Sabelli te svim mještanima Filića, Kruča i Mundimitra, koji su nas velikodušno ugostili. Lista zahvale je podugačka, nadamo se samo da nismo nikoga zaboravili! I, dakako, nadamo se da ćemo susret s našim prijateljima uskoro ponoviti, ako ne u Molizeu, onda barem u Rimu!  

Ekskurzija u Hrvatsku – NAJ, NAJ, NAJ...

Nina Alvir, Giada De Rossi i Marco Verdat napravili su intervjue kojima su pokušali saznati kako su se učenici proveli na ekskurziji. Što im je bilo najzanimljivije, što najdosadnije, a što pak najzabavnije i gdje bi se vratili da mogu – pročitajte u njihovim odgovorima.
PITANJA: Pet smo dana proveli skupa. Vidjeli smo mnogo mjesta i naučili puno novih stvari. Recite nam, što vam je bilo najzanimljivije od svega? Što vam je bilo najdosadnije? Gdje vam je bilo najzabavnije? Zašto? Jeste li pronašli nove prijatelje? Da možete, što biste promijenili na ovome putovanju? Gdje biste voljeli otputovati sljedeće godine?
ODGOVORI:
Marta Šokić, 1. R. SŠ: Najljepši mi je bio centar Zagreba jer ima puno ljudi, a meni se inače sviđa gradska vreva. Najzanimljivije mi je bilo u Memorijalnome centru raketiranja Zagreba jer je sve izgledalo kao da je stvarno. Drago mi je što sam tijekom ovoga putovanja pronašla nove prijatelje.
Giada De Rossi, 7. r.: Najljepše mi je bilo na Plitvičkim jezerima i u Mozeju neandertalca u Krapini jer tamo nisam slušala samo o neandertalcima već i o evoluciji i povijesti općenito. Najdosadnije mi je bilo obilaziti crkve jer sam obično tada bila najumornija. Najsmješnije i najzabavnije mi je bilo u autobusu i u Arena centru, a najradije bih se vratila na Bundek, gdje sam pojela najbolji ručak. Voljela bih samo da smo imali malo više slobodnoga vremena i da nam je hotel bio bolji.
Nina Alvir, 6. r.: Najzanimljiviji mi je bio Muzej neandretalca u Krapini jer je vodič pričao ne samo o neandertalcima već i o dinosaurima i o čitavoj ljudskoj povijesti. Ništa mi nije bilo dosadno. Najzabavnije mi je bilo u parkovima koje smo obišli – park pokraj Trakošćana, park uz Bundek – te igra u Mariji Bistrici. Najradije bih se vratila u trgovački centar Arena jer volim kupovati.
Marco Verdat, 7. r.: Najljepše mi je bilo u Muzeju neandertalca jer sam naučio stvari koje prije nisam znao. Najzabavniji su mi bili sajam i zabava podno Trakošćana jer sam vozio aute. Svidio mi se i Memorijalni centar raketiranja Zagreba jer mi je dočarao rat iz drugoga gledišta, a ne kao igru, kako ga inače doživljavam. Najdosadniji mi je bio obilazak centra Zagreba. U Areni mi je bilo zanimljivo isprobati stolice za masažu, toga nema u talijanskim trgovačkim centrima. Tijekom ovoga putovanja upoznao sam nove prijatelje: Francesca i Martu, a sljedeće bih godine rado posjetio Pag i Pulu.
Kristina Martinović, 5. r.: Najljepše mi je bilo u Muzeju grada Zagreba i u Muzeju neandertalca u Krapini. Tamo sam otkrila stvari koje dosada nisam znala. Najdosadnije mi je bilo kada sam propustila putovanje na Plitvice. Drago mi je što sam se tijekom putovanja puno družila s drugim učenicima i što sam upoznala nove prijatelje.
Gabriel Tumino, 4. r.: Najzanimljivije mi je bilo u Memorijalnome centru „Nikola Tesla“ jer mi je eksperiment s Teslinim trasformatorom bio jako zabavan. Mijenjao bih hotel jer se prozori ne otvaraju. Najdosadnije mi je bilo u Krašiću jer je svećenik dugo pričao. Najbolja hrana koju sam pojeo je sendvič od kruha, sira i salame koji sam pripremao za doručak. Upoznao sam nove prijateljice: Maru, Martinu i Martu.
Josip Martinović, 4. r. SŠ: Najljepše mi je bilo u dvorcu Trakošćan jer dvorac predstavlja važno razdoblje hrvatske povijesti i inspirativan je. Bilo bi izvrsno otići tamo jednu mračnu noć za vrijeme oluje – to bi bio poseban ugođaj. Jedino što mi se nije svidjelo tijekom putovanja je to što sam bio jedini svoje dobi – bilo bi dobro da je bilo više starijih učenika. Volio bih da su nam u muzejima više pričali općenito o hrvatskoj povijetsi. Ovo bih ljeto svakako volio posjetiti Dubrovnik.
Klaudija Erlić, 2. r.: Najljepše mi je bilo u dvorcu Trakošćan jer jako volim dvorce i princeze. Ipak ne bih voljela živjeti tamo jer nema interneta ni televizije. Najzabavnije mi je bilo kada smo se igrali u Arena centru, a najdosadnije mi je bilo u crkvama. Žao mi je što tijekom putovanja nismo posjetili moju rodbinu u Biogradu – onda bi sve bilo savršeno.
Giada Lupó, 3. r.: Najzanimljiviji mi je bio Muzej neandertalca u Krapini jer je bilo puno zanimljivih stvari. Najdosadnije mi je bilo u crkvama. Voljela bih da smo imali malo više slobodnoga vremena. Najbolja hrana koju sam pojela bili su ćevapi na Bundeku. Najgori su bili hrvatski sendviči. Sljedeći bih put voljela posjetiti neki grad blizu mora.
Francesco Cordone, 7. r.: Najzanimljivije mi je bilo igrati videoigrice u Areni. Sretan sam što sam bolje upoznao ostale učenike i stekao nove prijatelje. Najviše su mi se svidjeli ćevapi, a najgori su mi bili sendviči. Najdosadnije mi je bilo u Krašću jer je vodič previše govorio – ne volim kada vodiči dugo objašnjavaju. Na putovanju mi je najvažnije zabaviti se, a to sam ostvario na ovome putovanju. Volio bih da je vožnja autobusom kraće trajala. Iduće bih godine želio otići u neko mjesto blizu mora.
Sara Delišimunović, 3. r.: Najljepši mi je bio dvorac Trakošćan, a najzabavnije mi je bilo igrati se u parkovima. Najdosadniji dio bila je vožnja autobusom. Najukusnije jelo koje sam pojela tijekom ovih pet dana bili su pomfrit i ćevapi, a najgori su definitivno bili sendviči. Voljela bih da smo imali malo bolji hotel, a sljedeće bih godine na putovanje rado pošla čamcem.
Asia Lupó, 6. r.: Najzanimljivije mi je bilo u centru Zagreba i u dvorcu Trakošćan. Najdosadniji je bio Muzej neandertalca jer je vodič previše objašnjavao i pričao. Najukusnije su bile lignje i krumpiri koje smo jeli u restoranu, a najgori sendviči. Da mogu, na putovanju bih promijenila samo hotel i sendviče. Dogodine bih voljela otići u Pulu.
Giulia Verdat, 7. r.: Najljepše mi je bilo u dvorcu Trakošćan jer mi se sviđaju stare stvari. Najzanimljiviji mi je bio Muzej neandertalca jer sam naučila puno novih stvari. Bila mi je jako zanimljiva i crkva sv. Marka. Najdosadnije mi je bilo obilaziti crkve. Sretna sam što sam bolje upoznala ostale učenike i stekla nove prijatelje. Sljedeće bih godine rado otputovala u Dubrovnik ili Pulu.

Put putujem, put daleki... - Ekskurzija u Hrvatsku

Povijesni događaj, rekli bi neki! Nakon 16 godina postojanja hrvatske nastave u Rimu prvi je put organizirana ekskurzija u domovinu, i to zahvaljujući Gradu Zagrebu i gradonačelniku Bandiću, koji je našim učenicima i njihovim roditeljima omogućio avanturu koju će zasigurno pamtiti čitav život. Očekivalo se da će cjelodnevno putovanje autobusom izmoriti djecu, ali efekt je bio potpuno suprotan: učenici su nakon nekoga vremena odbacili tablete i mobitele i upotrijebili staru isprobanu i ujedno najbolju metodu za dobru zabavu – razgovor i igru. Stariji su se družili s mlađima, cure s dečkima – pravila nije bilo. Poput velike obitelji. Dobra je atmosfera vladala i među odraslima, nije manjkalo ni šale ni pjesme. Nakon čitava dana vožnje, drugi smo dan proveli obilazeći centar grada Zagreba (Gornji grad, crkva sv. Marka, Kamenita vrata, Trg bana Josipa Jelačića, Katedrala) te posjećujući zagrebačke muzeje: Muzej grada Zagreba i Memorijalni centar raketiranja Zagreba. Na ručku na Bundeku dočekali su nas domaćini iz Ureda gradonačelnika, za koje su učenici izveli Odlazak Tin Ujevića. Osim igre uz jezero djeci je najzanimljivije bilo bljeskanje novinarskih fotoaparata, kojemu nisu shvaćali razlog. Jedan je učenik, sav u čudu, čak upitao: „Učiteljice, zašto nas fotografiraju, zar ovdje nikada nisu vidjeli nekoga iz Italije?“ Sljedeći smo dan posjetili Plitvička jezera i Memorijalni centar „Nikola Tesla“ u Smiljanu. Nakon povratka u Zagreb uslijedila je večera u jednome od zagrebačkih restorana, koju ćemo svi zasigurno dugo pamtiti. Četvrti smo dan proveli u Hrvatskome zagorju. I djeca i odrasli naučili su puno novih stvari u Muzeju neandertalca u Krapini, uživali u obilasku dvorca Trakošćan i zabavljali se na sajmu koji je podno dvorca organiziran povodom proslave Praznika rada. Uslijedili su trenutci tišine i molitve u Mariji Bistrici te povratak u hotel. Posljednji smo se dan na putu do Rima zaustavili u Draganiću, malenome mjestu pokraj Karlovca. Domaćini, članovi KUD „Sveti Juraj“, poveli su nas u obilazak Krašića, rodnoga mjesta blaženoga Alojzija Stepinca. Pod vodstvom mjesnoga župnika bolje smo upoznali život našega blaženika, crkvu i kućni pritvor u kojemu je proveo posljednje godine svojega života. Uslijedio je odlazak na vidikovac s kojega smo imali predivan panoramski pogled na Draganić te spuštanje u prostorije KUD-a „Sveti Juraj“, gdje su nas, uz bogatu trpezu, dočekali gostoprimstvo i srdačnost na koje se rijetko nailazi. Na povratku u Rim još jedno iznenađenje. Očekivalo se da će nakon nekoliko dana provedenih u stalnome pokretu s jako malo sna, i veliki i mali u autobusu pozaspati. Umjesto toga – razgovor, šala, pjesma i ples. Nisu se predali ni najumorniji. Obiteljska atmosfera obilježila je ovo putovanje, dobroga raspoloženja i smijeha nije manjkalo čak ni u neplaniranim, pomalo nespretnim situacijama u kojima smo se više puta znali naći. Lista zahvala toliko je duga, stoga odmah počnimo, i to s najvažnijom karikom. Najveća hvala zagrebačkome gradonačelniku Milanu Bandiću i Gradu Zagrebu, koji je u potpunosti pokrio troškove putovanja i smještaja. Hvala čitavu Uredu gradonačelnika, posebice gospođi Vesni Šimić i gospođi Renati Arar, koje su uložile mnogo truda i vremena u organizaciju putovanja te gospođi Bucković, koja nas je divnim riječima pozdravila na Bundeku. Hvala Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Republici Italiji i veleposlaniku Grubiši, koji je zaslužan za službeni dogovor s Uredom gradonačelnika, hvala Zrinki Bačić i Sarah Zuhri Lukanić, koje su osmislile i pokrenule čitav projekt te još jedno hvala Sarah Zuhri Lukanić, koja je bila izvrsna prevoditeljica tijekom obilaska muzeja i koja nam je omogućila ulazak u Memorijalni centar „Nikola Tesla“ unatoč tome što su kapaciteti bili popunjeni. Hvala i voditelju Centra gospodinu Mili Čorku, koji je pokazao razumijevanje i unatoč pretrpanome rasporedu izdvojio dragocjeno vrijeme za našu skupinu. Hvala Draganu Alviru, koji je kao predstavnik roditelja bio na visini zadatka i ujedno bio dragocjena pomoć u svim situacijama. Hvala gospođi Draženki Jagatić i čitavoj postavi KUD-a „Sveti Juraj“ iz Draganića, koji su nam pružili nesvakidašnje gostoprimstvo. Hvala naposljetku djeci, koja su se ponašala besprijekorno, i svim roditeljima, koji su bili toliko dobro društvo da se čovjek nakraju, uza sav stres i umor koji je doživio, sjeća samo predivnih i zanimljivih mjesta, zabave, osmijeha, šala, pjesme i plesa...

Gostovanje na Turniru prijateljstva 2015. i sudjelovanje u humanitarnoj akciji

I ove se godine hrvatska nastava odazvala na poziv Veleposlanstva Republike Hrvatske, koje je organiziralo Turnir prijateljstva. Bila je to izvrsna prilika da se i škola uključi u promidžbu Hrvatske, ali i da učenici upoznaju posebnosti brojnih drugih zemalja koje su sudjelovale na turniru, a to su bile redom: Španjolska, Sjedinjene Američke Država, Kosovo, Čile, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Italija, Rumunjska i San Marino. Svaka je od zemalja sudionica imala svoj štand s tipičnim proizvodima, suvenirima, hranom, promidžbenim letcima... U uređenju hrvatskoga štanda sudjelovali su Veleposlanstvo RH, Kulturno-društvena udruga „Talijansko-hrvatski mozaik“ te hrvatska nastava u Rimu. Učenici hrvatske nastave svoj su doprinos dali humanitarnom prodajom svijećnjaka ukrašenih stihovima hrvatskih pjesničkih velikana, koji su nastali kao rezultat školskoga projekta Pjesnici su čuđenje u svijetu, dok su njihovi roditelji za prodaju pripremili tipične hrvatske slastice. Sav je prihod od prodaje namijenjen za potrebe štićenika Centra za rehabilitaciju „Sveti Filip i Jakov“. Gostovanje na turniru za sve je učenike bilo zabavno iskustvo, prilika za druženje i razvijanje duha zajedništva, jačanje hrvatskoga identiteta, ali i divna lekcija o bogatstvu mulikulturalnosti i potrebi pomaganja onima kojima je pomoć potrebna, stoga zahvaljujemo Veleposlanstvu RH i glavnoj organizatorici gospođi Zrinki Bačić na pozivu. Hvala i svim roditeljima koji su se odazvali pozivu i potrudili oko pripreme hrane te pomogli oko uređenja štanda i prodaje. Veselimo se budućim sličnim akcijama!  

Kada proradi mašta..

Na međunarodni natječaj Iserlohn – Ilok 2015., koji već 15. godinu zaredom organiziraju hrvatski umjetnici iz Njemačke Ankica i Ante Karačić, pristiglo je ove godine preko 400 radova na temu Dunav – rijeka fantazije. Posebno smo ponosni na činjenicu da su, unatoč velikoj konkurenciji, nagrađene i dvije naše učenice: Marta Palladino, koja je osvojila 4. mjesto u kategoriji radova učenika od 1. do 4. razreda, te Giulia Verdat, koja je osvojila 3. mjesto u kategoriji radova učenika od 5. do 8. razreda. Vodeći se zadanom temom, učenice su inspiraciju pronašle u Dunavu, a kako im je rijeka rasplamsala maštu, pogledajte na fotografijama njihovih uradaka. Svakako treba spomenuti da učenice nisu imale profesora likovne kulture kao mentora, za razliku od većine kandidata, koji su svoje radove izradili pod stručnim vodstvom. Ta činjenica još više ističe njihov iznimni talent i sklonost likovnom izrazu – nadamo se da će i dalje na njima raditi i usavršavati svoje vještine! Izložba likovnih radova hrvatskih učenika iz cijeloga svijeta održat će se u Gradskoj galeriji u Iserlohnu u Njemačkoj te u Muzeju grada Iloka početkom rujna 2015. u okviru proslave Iločke berbe grožđa. Čestitke našim pobjednicama!

Sretan Uskrs!
Posljednji dan prije praznika bio je uvod u uskrsno ozračje. Obilježili smo ga proučavanjem hrvatskih uskrsnih običaja i izradom uskrsnih čestitki sa starim hrvatskim motivima. U nastavku slijedi nekoliko fotografija…

Uhvaćeni u čitanju hrvatske knjige

S ciljem poticanja čitanja hrvatske književnosti organizirali smo natječaj Uhvaćeni u čitanju hrvatske knjige. Učenici su iz školske knjižnice posudili lektirne naslove na hrvatskome jeziku i pokušali snimiti originalne fotografije na kojima njihovi prijatelji, roditelji, djedovi, bake ili pak oni sami – čitaju. Najoriginalnije uratke objavljujemo u nastavku, a treba spomenuti i to da će njihovi vrijedni autori dobiti nagrade – najnovije brojeve Smiba i Modre laste te kupone koji im omogućuju desetominutnu pauzu od nastave – nadajmo se da odmor neće iskoristiti za ljenčarenje, već za prelistavanje spomenutih časopisa! Ipak, najviše nas od svega veseli činjenica da je dosta sudionika natječaja, pogotovo onih najmlađih,  zbilja pročitalo posuđenu knjigu – to je i bio glavni cilj čitave ove priče!

Jacopo Graziani - Udvoje je uvijek slade (1. mjesto)


Francesco Cordone - Ne diraj tigra dok čita (2. mjesto)



Giulia Verdat – Iskustvo je najbolja škola ( 2 mjesto)


Tihana Alvir - Da mi je barem znati sto tu piše... (3. mjesto)


Nikolina Nosić - Štreberska posla (3. mjesto)

Dunav – rijeka fantazije

I ove smo godine sudjelovali na natječaju koji već 15. godinu zaredom organiziraju hrvatski umjetnici iz Njemačke Ankica i Ante Karačić. Vodeći se zadanom temom, učenici su inspiraciju pronašli u Dunavu, a kako je rijeka rasplamsala maštu Marti Palladino i Giuliji Verdat, pogledajte na fotografijama njihovih uradaka. Izložba likovnih radova hrvatskih učenika iz cijeloga svijeta održat će se u Gradskoj galeriji u Iserlohnu u Njemačkoj te u Muzeju grada Iloka u početkom rujna 2015. u okviru proslave Iločke berbe grožđa.

Marta Palladino, 4. razred

Giulia Verdat, 7. razred

Festival starih igara

Odrasli se često s nostalgijom prisjećaju djetinjstva i prepričavaju načine na koji su provodili vrijeme igrajući se s vršnjacima. Igre koje su nekoć igrali danas su gotovo potpuno nepoznate, pogotovo u velikim gradovima, stoga ih je Zrinka Bačić odlučila izvući iz zaborava i iskoristiti kao polazišnu točku u osmišljavanju projekta koji nastoji motivirati i aktivirati i mlade i stare na zajedničko pozitivno obojano druženje tijekom kojega ih neće animirati likovi s ekrana mobitela ili televizora, već neposredan kontakt koji omogućuje igra. U društvu u kojemu masovna proizvodnja industrijskih igračaka, televizora i računala koči ne samo dječju kreativnost već i socijalizaciju preko igre, stare igre mogu nam pomoći da zajednički ponovno otkrijemo i razvijamo inventivnost, znatiželju, inteligenciju, spretnost i kreativnost. Dokaz je tome nedjelja, 22. ožujka – dan kada je održan Festival starih igara u Rimu. Ni ružno vrijeme nije omelo najhrabrije obitelji da se okupe i okušaju spretnost, snagu i brzinu u šest disciplina: gađanje iz praćke, potezanje užeta, preskakanje konopca, utrka u vrećama, nošenje košare na glavi i igra piljaka (pet kamenčića). Bilo je spoticanja i padanja, loptice su letjele i do susjednih vrtova, jabuke i naranče su u velikim količinama ispadale iz košara koje nikako da ostanu mirno na glavi, a želja za pobjedom bila je toliko jaka da je tijekom povlačenja užeta između skupine dječaka i djevojčica na kraju odustao i puknuo – konopac. Svi su sudionici dobili medalje i malene uskrsne poklone koje su pripremili učenici tijekom nastave. Hvala Državome uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, koji je odobrio projekt i osigurao financijska sredstva potrebna za kupnju potrebnoga materijala. Posebno zahvaljujemo veleposlaniku Damiru Grubiši, koji nam je velikodušno ustupio gotovo čitavu zgradu i dvorište Veleposlanstva na korištenje te ponudio da Veleposlanstvo počasti okupljene obitelji ručkom. Hvala i Zrinki Bačić, bez koje čitave ove priče ne bi bilo – ona je osmislila i napisala projekt, tragala za potrebnim materijalima, hranom, organizirala vrijeme i mjesto sastanka te vodila igre. Hvala svima koji su na bilo koji način pridonijeli uspješnome održavanju Festivala: Ivani Milini i Sarah Zuhri Lukanić, koje su bile desna ruka i bez čije bi pomoći teško išlo, Fabriziju Verdatu, koji je strpljivo dežurao kod roštilja, ali i svim ostalim roditeljima, bakama i djedovima, koji su, bez iznimke, dali svoj doprinos trpezi bogatoj slasticama i pomogli tijekom pripremanja i raspremanja. Nadamo se da je ovo bio samo početak lijepe tradicije koja će zaživjeti i još dugo biti točka okupljanja i druženja učenika hrvatske nastave i njihovih obitelji, ali moguće i šire zajednice.   

„Što će nam to? Zašto moramo čitati poeziju, ona nam pouzdano nikada u životu neće trebati?“  Unatoč takvim i sličnim pitanjima koje su neki učenici pomalo ljutito znali postavljati, uspješno smo priveli kraju nastavni ciklus Pjesnici su čuđenje u svijetu. Prošetali smo stihovima predstavnika dječje poezije: Zvonimira Baloga, Grigora Viteza, Ratka Zvrka sve do vrhunskih ostvarenja velikana hrvatske poezije: Antuna Gustava Matoša, Dragutina Tadijanovića, Tina Ujevića, Dobriše Cesarića i Antuna Branka Šimića. Osim u interpretativnome čitanju i analizi pjesama, okušali smo se i u prevođenju i kreativnome pisanju. Nisu izostale ni rasprave o smislu poezije i umjetnosti uopće, ali ni crtanje jednoga od najpoznatijih junaka iz hrvatske dječje poezije – pogađate već svi – Antuntuna. Na kraju ciklusa zasukali smo rukave i od običnih rabljenih staklenki izradili držače olovki i svijećnjake ukrašene stihovima hrvatskih pjesnika. Kako zvuči poezija u „slobodnome“ prijevodu naših srednjoškolaca, što se događa kada se maleni uhvate „stihoklepstva“, a što kada Antuntuna pokušaju dočarati olovkom i bojom te kako iskoristiti spojiti kreativno i praktično – pogledajte u nastavku...

Antun Gustav Matoš: Conforto dei capelli

Ti ho guardata stanotte. Nel sonno. Morta.
Nella sala del destino, nella bellezza dei fiori,
Nell’alto altare, nel cupo delle candele
Pronto a darti la mia vita in sacrificio.

Non ho pianto. Non l’ho fatto. Stupito sono rimasto,
Nella sala del destino, piena di bella morte,
Dubitando che gli occhi scuri sono chiari
Dove una volta una vita migliore splendeva.

Tutto, tutto è morto: gli occhi, il sospiro e le mani,
Tutto ciò che io disperatamente volevo far rivivere
In un orrore cieco e nella passione di patire,

Nella sala del destino, nei pensieri grigi.
Solo i capelli tuoi sono rimasti vivi,
E mi dissero: “Tranquillo! Nella morte si sogna.”
Marta Šokić, 1. r. SŠ

Dragutin Tadijanović
Sogno di camminare accanto a te

...ma quando da lontano ti guardo,
passo dall'altra parte, opposta,
dove non mi noterai
tra tanti passanti.

Davanti a te mi nascondo
dietro agli angoli delle strade
o dietro agli alberi spessi.
Nella notte, sogno come cammino accanto a te.

Josip Martinović, 4. r. SŠ

Tin Ujević
Il ramo verde con tristezza dei frutti gialli

Il ramo verde con tristezza dei frutti gialli
in un vecchio giardino spalatino
io sogno in pace mentre l’anima si spegne
e l’umidità dei sogni coglie l’anima mia;

ma il desiderio trema come un uccello nudo,
come una canzone azzurra brusco interrotta,
come il cielo pallido e un cerchio senza speranze,
come un mendico scalzo in mezzo alla strada deserta.

Tutto il mio amore spiove nel mezzo della strada,
il mio cuore è in sette pezzi;
e per ogni spada una fiamma che grida;
sul mio fiato un macigno marmoreo.

Pensieri scuri si colorano di luci taglienti;
sangue nel cervello da farlo saltare fuori,
nella mia notte tuonano solo i tuoi,
o donna lontana, occhi compassionevoli.

Valentina Martinović, 5. r. SŠ

Još jedna domoljubno-nostalgična
mirisi ribarske večeri
uz rivu
valovi udaraju
igraju se
igramo se
SLOBODNI
kroki i bajadera
cedevita
bakine palačinke
rođaci u Puli
prijatelji s plaže

šahovnica

i more
zabavno
plavo
beskrajno

(Pjesme su sastavili učenici treće razine na temelju oluje ideja učenika prve i druge razine.)

Moji stihovi o meni

Zabavan je naš Mattia,
Igram se s njim čak i ja.
(Lucio Mattia Tumino, 6. r.)

Ja sam mala Chiara,
Vesela ko' bubamara.
(Chiara Chisena, 2. r.)

Svi volimo našu Tihanu,
Dobru, dragu i slađahnu.
(Tihana Alvir, 1. r.)

Ja sam Gabriel,
Imam prijatelja po imenu Daniel.
(Gabriel Tumino, 4. r.)

Gabriel Tumino
Kušao je vino.
(Gabriel Tumino, 4. r.)

Likovni natječaj Iserlohn – Ilok 2015.

Pozivamo sve učenike da i ove godine sudjeluju na likovnome natječaju koji organiziraju Ankica i Ante Karačić, hrvatski umjetnici iz Njemačke. Jubilarni, 15. natječaj, nastojat će animirati i hrvatsku djecu iz podunavskih zemalja, a misao vodilja je okupljanje djece iz domovine i iseljeništva. Na dosadašnjim natječajima bila su obuhvaćena djeca iz 14 zemalja.

Tema natječaja: Dunav – rijeka fantazije
Natječaj i izložba likovnih radova hrvatskih učenika iz cijeloga svijeta održat će se u Njemačkoj i Hrvatskoj, uz suradnju Hrvatskoga glasa Berlin, Muzeja grada Iloka i OŠ Julija Benešića iz Iloka.
Slikarska tehnika: kombinirana tehnika (mix media), kolaž, boja, tuš, flomaster…
Format: DIN A3
Prijaviti se mogu djeca Hrvata u iseljeništvu kao i učenici iz Hrvatske (od 1. do 8. razreda osnovne škole).
Napomena: Svaki sudionik na poleđini rada mora napisati: ime i prezime, adresu, grad i zemlju iz koje dolazi, razred, naziv hrvatske udruge, škole ili katoličke misije u kojoj djeluje, ime učitelja pod čijim je vodstvom rad izrađen.

Rok slanja radova je 15. veljače 2015.

Radove treba slati na adresu organizatora:
Ankica i Ante Karačić
Stormstr. 3
58640 Iserlohn
DEUTSCHLAND

Proglašenje najboljih radova održat će se u Gradskoj galeriji u Iserlohnu do kraja ožujka 2015. Izložba u Hrvatskoj održat će se u Muzeju grada Iloka početkom rujna 2015. u okviru proslave Iločke berbe grožđa. Bit će nagrađena po tri rada učenika u kategoriji od 1. do 4. razreda i 5. do 8. razreda.